Vedra Ella |
|
sri - 10.11.2010Botto bandDragi moji, eto ja svadbu planiram pa smo Dragi i ja u potrazi za bandom... Da li je itko od vas ikada imao priliku slušati Botto band ili znate nekoga tko ih je slušao? Ako jeste kakvi su vam, kakvi vam se čine? Bila bih zahvalna na pomoći...
sub - 23.01.2010Ljubomora je zla kći iz dobre kuće…Ljubomorna sam... Priznajem... Mogla sam reći da sam i ljuta. Ali onda bih lagala sebi i vama... Frendica se udaje (više dobra poznanica, nego frendica)... I da, ja sam ljubomorna. Zapravo, ne znam što je to, koji je to osjećaj. Možda stvarno i jesam ljuta. A što me ljuti? To što ona ne zna organizirati svoju svadbu. Sve radi onako bezveze, bez ikakvog reda i smisla. A mene to ubija jer bi ja to puno bolje sve napravila. Mislim da sam ljuta jer svemu tome pristupa bez ikakvog zanimanja, entuzijazma, a ljubomorna sam jer se ona udaje, a ja ne. Sad mislite da je meni samo udaja na pameti. E pa nije. Ali jedan od dana za koje živim je dan kada ću obući svoju vjenčanicu i kada ću se s čovjekom svog života radovati i slaviti početak našeg braka. I tada će sve morati biti onako kako ja želim. Već se sada radujem svim tim pripremama (iako ću se ja, po mom i dragovom dogovoru udati za godinu i pol). Znam da je sve to malo freake, ali već imam popis gostiju, planove, želje, kumu, isplanirala sam kada ću po vjenčanicu, kakve aranžmane želim, kako ćemo slati pozivnice, znam koje ćemo stvari obaviti zajedno, koje ja, a koje on, tko će nam pripremiti kolače, u kojoj sali želim imati slavlje... Čak znam i kojeg datuma (otprilike) ću se udati... Ljuti me što ja to sve već imam isplanirano, a nije mi još vrijeme za planiranje, a ona (a znam da joj je stalo do svadbe) je tako nezainteresirana i neorganizirana. Znam da je to ružno od mene, ali ne mogu si pomoći... I tada će sve biti kako ja želim?? Ajme...ne. tada će ,nadaj se biti, kako oboje želite. Brak nije ispunjavanje želja.... Uh... i zašto si ne bi mogla priuštiti da sama odgaja dijete? bolje joj je da ga odgaja sa seljačinom koji će vrijeme provoditi izvan kuće s ljubavnicama? stvarno recept za sreću, a i model savršen za buduće dijete. ako ga baš hoće ženiti, što ne ode kod matičara s kumovima i roditeljima i popiju čašu mlijeka poslije toga? bar će manje žaliti nakon. ovo je kao da je okolina tjera nasilu u nekakav brak jer da što će narod ili bog reć. ko da narod ili bog nema pametnijeg posla... čet - 10.12.2009kako se provodi peticija?ovim putem, sve vas blogere koji zalutate na moj blog, zamolila bih za pomoć. planiramo provesti peticiju diljem hrvatske protiv nasilja; da se osiguraju ulice, više policije, kontrole, a prije svega da se nasilnici kazne odgovarajućom kaznom, a pogotovo zatvorom, a ne razgovorima, opomenama i sličnim glupostima. problem je u tome što još nismo upućeni kako se provodi peticija. kome se trebamo obratiti, što nam je potrebno, dal treba neki referendum itd. zato molim sve vas, ako znate išta o tome, upućeni ste u to ili znate bilo kakvu informaciju- samo ostavite u komentarima! peticija je za sve nas, da se osjećamo sigurnije i poduzmemo nešto po pitanju nasilja na ulicama. ako ništa drugo, da se naša djeca osjećaju sigurno! http://www.petitiononline.com/ Od Adolf (Neregistriran), u 14. prosinac 2009 1:23:37 sub - 05.12.2009zašto Bože??? Zašto???Zašto Bože?!?!?!ZAŠTO?!?!?!Zašto si sebi uzeo čovjeka koji je ovaj svijet učinio ljepšim? Zašto si sebi uzeo čovjeka koji je znao i volio živjeti? Zašto si sebi uzeo Aleksandra, a ona tri čudovišta koja su se usudila njemu uzeti najdragocjenije ostavio na životu? ZAŠTO?!?!?! Po čemu su čudovišta vrijednija od njega? PO ČEMU?!?!?! Zašto oni zaslužuju živjeti, a Aleksandar ne? ZAŠTO?!?!?! Kako ćeš njih kazniti ako si smrću kaznio čovjeka koji je širio sreću, ljubav, smijeh, čovjeka koji je živio punim plućima? Čovjeka koji je volio sve i svakoga oko sebe, koji je mirno živio svoj život? KAKO?!?!?! Zašto kažnjavaš Aleksandrove roditelje, brata, sestru, njegovu obitelj i prijatelje? ZAŠTO?!?!?! Zašto si njega kaznio takvom smrću? Zašto si mu priuštio takav kraj? Zar nije zaslužio više i bolje? Ako je itko zaslužio onda je to Aleksandar. Bože, zašto nam zadaješ takvu bol i tugu? ZAŠTO?!?!?! Bože, vrati nam ga!!!!
čet - 03.12.2009ništa novog, a opet toliko toga Evo mene nakon kratkog izbivanja.... Kod mene vam nema ničeg novog, a opet toliko toga ima... Što se tiče prestanka pušenja- odustala sam. Ne ide mi, ali ću poslušati Makebejku pa pomalo smanjivati. Bila sam doma za vikend... Bilo je lijepo, vidjela sam svoje, seku, uživala u maminoj kuhinji i pažnji koju samo mama može dati Prošli tjedan sam i praksu u školi odradila i opet se vratila predavanjima. Oni mali kikači su mi nakon 2 dana provedena s njima prirasla srcu. Bilo mi je teško rastati od njih. Zamislite onda kako je učiteljima koji su 4 godine svaki dan s njima, djeca s njima i odrastu i onda ih moraju pustiti? To mora da srce pukne od boli i tuge.... Nakon povratka od doma bacila sam se u veliko spremanje. Trebalo je pronaći mjesto za sve stvari koje je mama poslala za našu kućicu. A kad sam već kuću sredila (i Dragi je pomogao, ne mogu reć' da nije) iskoristila sam to i pozvala svekrvu, dragu susjedu meni i Dragom i obiteljsku prijateljicu svekra i svekrve na kavu. Svidjelo im se kod nas, kakav je raspored prostorija i kako smo mi (čitaj: ja) uredili. Tko god nam dođe ne može se načuditi koliko mi stvari imamo. Svi misle da smo siromašni, da nam puno toga fali. A kod nas upravo suprotni. Imamo toliko stvari i toliko toga dobivamo da ne znam kud ću sa svim tim. Valjda misle da pošto smo tek počeli živjet zajedno nemamo ništa. A kod nas stvari kao da smo najmanje 15 godina u braku. Ah, nakupilo se. Nešto sam ja još prije 4 godine donijela od kuće, dosta toga sam i kupila stvari za kuću do sada, nešto je on donio sa sobom, nešto mama svaki put pošalje, nešto da njegova mama i baka i eto- hrpa stvari. Meni nije bitno dal' je kod nas sve upareno i spareno. Naravno, oku je ugodno kad se kod nas uđe, ali npr. deka na kauču i jastuci na kauču nemaju veze s vezom. Ali mene to ne brine. Bitno mi je kad se kod nas uđe da se osjeti toplina doma, da je ljudima ugodno i da se vidi da netko ovdje živi. A ne da živimo u muzeju. Njih tri se nisu mogle načuditi koliko imamo hekle, tabletića i ručnog rada. Što ću kad se meni to sviđa podsjeća me na mamu. Dobila sam naočale. Trebala su mi "samo" 24 sata da ih negdje posijem. Ok, zaboravila sam ih kod svekrve, al' opet... Skinula sam ih na 5 min. i odmah zaboravila. Al' brzo sam se sjetila. Sad se navikavam na njih, iako ih ponekad zaboravim staviti, pa tek kada počnem žmirkat ih se sjetim. Moram vam se pohvaliti, postala sam kuharica. Moram priznati da se super osjećam dok kuham. Osjećam se tako veliko i odraslo. Ovaj vikend su na repertoaru seminari. Imam za napisat 2 i pročitat do kraja knjigu za fax. Da napišem 1 seminar i pročitam knjigu bit ću na konju. Zato ovaj vikend nema gostiju ni kava, samo posao. Eto, to bi bilo to... Ne znam dal ste uspjeli što pohvatat i razumjet budući da sam skakala s teme na temu, ali nadam se da jeste.
e da...kuhati mogu, al kolače nikako ! iako sam nedavno spremila slane kifliće..al svejedno, not my thing :). p.s. zapravo ti je post skroz sistematičan ...bar sam ga ja tako doživila :). lijepi pozdrav Ali ok, samo tako, tko se trudi taj i uspije.... i čestitam za ručkove i kolače i kuhanje...ja se isto mučim mučim...no za razliku od tebe, meni ne ispadne baš sve jestivo :))) sri - 18.11.2009VEEEEEEEEEEEEEEEELIKA odlukaLjudi moji, ja sam donijela jednu VEEEEEEEEEEEEEEEEELIKU odluku... O čemu se radi? Od sutra prestajem pušiti. Što me navelo na to? Sigurno mislite zdravlje. E pa nije. Skužila sam da me cigarete i previše udaraju po džepu. Dnevno iz džepa izbiju 36 kn minimalno. Tjedno je to 252 kn. A mjesečno 1008 kn., ni više ni manje. (ako sam dobro izračunala). To mi je mjesečna stanarina i režije (moj dio). Koliko je to godišnje ne želim ni znati, iako otprilike znam. Pokušavala sam već par puta, ali nisam izdržala više od pola dana. Skužila sam da mi se onda stalno traži jest. A kad ponestane hrane u kući ne preostaje mi ništa drugo nego zapaliti. Sada mi je trgovina preko ceste pa si mogu priuštiti još jedan pokušaj. Izvještavati ću vas kako napredujem! Drž'te fige da uspijem bar jedan dan. A onda još jedan, pa još jedan i td.Možda doguram do tjedna. ako ne ide tako drastično, a ti za početak smanji pa se ograniči na 1 cigaretu dnevno, i tako ti kutija jedna traje 2 tjedna, (ili koliko već ima unutra) pa kad ti malo-po malo prestanu faliti i hrana i cigrete, a ti smanjiš na 1 tjedno, i nakon toga vidiš da ti uopće ne trebaju i stala si... mislim ovo je savijet ako se ne bude dalo srezati u korjenu. pusa Ja sam se pušenja "odrekao" akupunkturom... Za tri dana! Pozdrav! sub - 14.11.2009bolesna, a mame nemaJučer sam bila dobro cijeli dan. Osjećala sam malaksalost, ali sam mislila da je to jer sam se rano digla i cijeli dan bila u pokretu. Ali navečer se više nisam mogla boriti i završila sam u krevetu. Mislila sam da je svinjska gripa, ali sam eliminirala glavne simptome i došla do zaključka da je samo gadna prehlada. Šmrcam, nos mi je začepljen, ne pomažu ni kapi za nos, glava me boli, leđa me bole, umorim se čim se dignem iz kreveta. Samo da mi je ležat i spavat. Ali temperature još nema i nadam se da je neće ni biti. Ne volim biti bolesna. Ali kada već moram voljela bih da sam tada kod kuće, s mamom. A mame sada nema. Nitko se ne zna brinuti za mene kao mama. Dragi je tu, nije išao na posao danas samo da ja ne bih ostala sama, ali nije on mama. Mama zna kada mi treba čaj, zna kada moram izmjeriti temperaturu bez da joj išta kažem. Nema boljeg osjećaja nego kada spavam i osjetim maminu ruku na čelu da vidi jesam li vruća. Odmah mi bude bolje jer iz tog njenog dodira osjetim njenu ljubav, njenu zabrinutost, osjetim koliko želi da sam zdrava i da me ništa ne boli. Kao da tim dodirom želi odagnati svu moju slabost dok sam bolesna. Zato, ako već moram biti bolesna želim da je moja mama tu.
 Samo ti ozdravi... Navijamo za tebe... PoZz... pet - 13.11.2009naočale i ja- postajemo prijateljiDragi moji.... Evo i mene nakon kratkog izbivanja... Kod mene se ne događa ništa posebno. Skužila sam u zadnjih mjesec dana da sam počela malo žmirkat i da me oči peku kada bilo što gleam na TV-u ili čitam. Došlo je do toga da kada čitam knjigu priljubim skroz do nosa jer inače ne vidim. I mislim si ja, to je zato jer naprežem oči na faxu, na prezentacijama, doma na laptopu i tako. I natjeram ja samu sebe da odem po uputnicu. Dobijem ja nju i jutros put pod noge i idemo kod okuliste. Nadam se ja nekim kapima i proći će to. I tako dođem ja kod čike okuliste, pokazuje on meni brojke i slova- ja vidim sve super. Nasadi me na neko čudo da gledam neku sliku, nešt on snima i kaže on meni da je u pitanju dioptrija. Mislim si ja " Ti znaš.... Pa ja sve vidim.". Nešt on tamo računa i nabije mi neke konjske naočale. Stavlja neka stakla i kaže mi da si podesim kad budem vidjela čistu sliku. I ajd, napravim ja to, ali i dalje si mislim "Ne treba to meni". Skine on meni konjske naočale i pokaže mi slova. Pročitam ja slova, i on meni opet stavi konjske naočale sa staklima koje sam odabrala i kaže mi da opet pročitam slova. Pogledam ja i ne mogu vjerovati koliko su mi slova čista naspram čitanja bez naočala. I tada sam prestala misliti da meni naočale ne trebaju. I tako vam ja moram nosit naočale. Dioptrija (valjda) nije velika, +0,50. Ne kužim se baš u to.
Otišla sam naručiti stakla, sad moram čekat da mi socijalno odobri nešto popusta Moram priznati da se čak i radujem tim naočalama. Samo ne znam koliko dugo...
naviknit ćeš se.. pozdrav Bila je neka dioptrija malo čudna... Lijevo oko: -0.75 Desno oko: -0.75 i još nekih -0.25 Ali tu i je problem,gore nego da je -1... Sada odem tek nakon godinu dana na pregled... Dioptrija se poduplala... Glavni krivac - Pubertet... Glava me boli od muke što moram čitati a ne od čitanja... ;) sri - 04.11.2009te riječi volim te....Moj Dragi i ja smo zajedno već godinu i kusur... Već 2 mjeseca živimo zajedno. I sretna sam. Presretna. Očekivali biste da smo si već par milijuna puta rekli riječi "volim te". E pa znate što? Nismo. Rekli smo si preko poruka, ali licem u lice- ne. A sad ono najčudnije... Volim što si to nismo rekli. Ne zato što se ne volimo. Daleko od toga. Mi si dokazujemo ljubav na drugačiji način; gestama, djelima. I sigurni smo u našu ljubav. Znam da me voli kad mi donese milch schnitte iz trgovine bez da mu to kažem. Znam da me voli kada me navečer u krevetu češka po ruci dok ne zaspem. Znam da me voli kada mi dopusti da četvrtkom ja okupiram TV s Kućanicama i Uvodom u anatomiju. Znam da me voli kada, koliko god mu to mrsko, ipak ide sa mnom u shopping. Znam da me voli kada sa mnom hoda i po sat vremena po Plodinama. Znam da me voli kada ode s pokera s društvom (iako pobjeđuje) da bi meni donio hamburger jer zna da bih ga jela. Znam da me voli kada ismijava moj antitalent za pjevanje (on to tako lijepo radi, da se ne mogu naljutiti. a i u pravu je- antitalent sam za pjevanje). Znam da me voli kada dođe doma iz druge smjene samo da ja ne bih bila sama (iako može ostati spavati na poslu i uštediti si sat vremena sna). Znam da me voli kada sa mnom pije multivitaminski sok (iako ga ne može podnijeti). Jednostavno znam da me voli. Ne bi ni mene samu to toliko iznenadilo da nisam prije njega bila osoba kojoj su ljubav bile samo riječi. I to je bio jedini način dokaza ljubavi. Sva djela nisu bila dovoljna. A s njim je upravo suprotno. S njim želim djela, ne riječi. Možda to znači da sam sazrela? Ne želim da mi kaže da me voli. Nekako, kao da bi nam te riječi sve pokvarile. Kao da bi se izgubila naša netajanstvena tajanstvenost. Jednostavno, sretna sam jer znam da me voli. I to bez riječi. uglavnom...veri najs :) kad je meni moj dragi prvi put rekao da me voli, ja sam od šoka zanjemila (poznavajući mene i moju brbljivost, to je velika stvar), čeljust mi se lagano objesila, pa sam se totalno smotala i rekla mu: HVALA :))) i nastavila pričati o nečemu drugome... ne govori on to često, ali zbilja pokazuje svaki dan i to je divno kad vidiš kako se netko oko tebe toliko trudi, i onda mu imaš potrebu uzdvratiti trostruko... i onda imamo natjecanje tko je prema kome bolji i to je divno jer smo si baš dobri tako :)) Pozdrav! sub - 31.10.2009sretna i zadovoljnakrevet je nepopravljen, odjeća je zgužvana na stolici, prljave šalice i prazne kutije cigareta su razbacane po stoliću, prljavo suđe je u sudoperu, neotvorene knjige i bilježnice su na stolu,tjedan koji slijedi je neisplaniran, ali ja sam sretna i zadovoljna a na licu mi je tupavi osmjeh i u očima sjaj... super se osjećam! ispunjeno, zadovoljno... kao što možete skužiti nisam napravila ništa što sam danas planirala, ali ipak smatram da sam iskoristila dan. za sebe, za svoju dušu i zadovoljstvo. a što sam onda radila cijeli dan? pročitala sam knjigu. sada sigurno mislite da mi je to prva-druga pročitana knjiga u životu, ali nije tako. možda jest u ovoj godini, ali ne i u životu. volim čiati. čitanje je moja ljubav. nakon svake pročitane knjige (ako mi je bila dobra) imam tupav osmjeh na licu i osjećam se posebno energično. ne znam zašto knjige tako djeluju na mene. ni ne želim znati. ne želim analizirati. samo se želim tako osjećati. dok čitam kao da sam u nekom drugom svijetu. više ništa ne čujem, ništa ne vidim, osim slova koje me vode u jedan poseban, čaroban svijet. prije sam znala pročitati i po jednu knjige dnevno, ali u zadnjih par godina sam spala na dvije-tri godišnje. i svaki put kada pročitam knjigu i osjetim ovo neko smirenje, zadovoljstvo zapitam se zašto više ne čitam. uopće mi se teško natjerati da knjigu započnem, ali kada počnem čitati ne mogu stati. zašto više ne čitam?
lajkam ovo :)) ali u poslijednje 4 godine jedino što me okupira je literatura za faks, zbog toga sam vrlo nezadovoljna jer imam dojam da nemam vremena za ono što mi je u životu jedna od najdražih stvari, pa mi je to tužno kad čovjek nema vrijeme za nešto što ga inače jako raduje... |
. 
